|
|
|
Nacionalni
ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE
Republika Hrvatska je potvrdila sve relevantne međunarodne ugovore iz područja zaštite prirode. Time su stečeni potrebni preduvjeti za donošenje novoga zakonodavstva u zaštiti prirode, koje ugrađuje obvezujuće odredbe međunarodnih ugovora i temelji zaštitu prirode na očuvanju sveukupne biološke i krajobrazne raznolikosti.
Hrvatski Sabor donio je 1999.godine Nacionalnu strategiju i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (NSAP) (“NN” br.81/99). Ovaj dokument je utvrdio nedostatnost tada važećeg Zakona o zaštiti prirode i zacrtao koncepciju novog zakona u skladu s međunarodnom praksom. U skladu s tim, u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja načinjen je novi Zakon o zaštiti prirode koji je Hrvatski Sabor donio 15. 10. 2003. godine (NN 162/03). Ministarstvo kulture 2005. godine izradilo je prijedlog novog Zakona o zaštiti prirode kojeg je Hrvatski sabor usvojio u svibnju 2005 (NN 70/05).
Zakon definira prirodu kao sveukupnu biološku i krajobraznu raznolikost, te utvrđuje ciljeve i načela zaštite prirode. On ugrađuje obveze iz svih potvrđenih i potpisanih međunarodnih ugovora, kao i odgovarajućih direktiva Europske unije, a koncepcijski je usklađen i s novodonešenim zakonima susjednih tranzicijskih zemalja – Slovenije (1999.) i Mađarske (1996.).
Zakon zacrtava provođenje zaštite prirode na dva temeljna načina, koji čine njegovu okosnicu: očuvanje ukupne biološke i krajobrazne raznolikosti, te posebna zaštita prirodnih vrijednosti.
Zaštita prirode izvan zaštićenih područja osigurava se kroz postupak sagledavanja prihvatljivosti za prirodu svih zahvata koji mogu narušiti prirodnu ravnotežu nekog ekološki važnog područja, te ugrađivanjem uvjeta zaštite prirode u sve planove uređenja prostora i korištenja prirodnih dobara. Posebno se regulira način vrednovanja i zaštita krajobraza. U skladu sa smjernicama iz NSAP-a, za pojedine ekološke sustave propisuju se mjere očuvanja biološke raznolikosti koje je potrebno ugraditi u pojedine sektore. Utvrđuje se izrada karte stanišnih tipova kao obvezne planske podloge za sve vrste prostornih i gospodarskih planova. Zakon uspostavlja sustav nacionalne ekološke mreže koja se sastoji od ekološki važnih područja povezanih koridorima. U skladu s direktivama Europske unije, propisuje se zaštita područja ekološke mreže i kompenzacijske mjere ukoliko dođe do njihove degradacije radi prevladavajućeg javnog interesa. Zaštita vrsta proširuje se sa zavičajnih vrsta na sve vrste zaštićene međunarodnim ugovorima, posebno vezano uz uzgoj i trgovinu ugroženim vrstama.
Potpuno je novo područje zaštite genetske raznolikosti, koje obuhvaća zaštitu zavičajnih baštinjenih udomaćenih biljnih sorti i životinjskih pasmina, kao i mjere biološke sigurnosti, posebice obvezu izrade procjene rizika prilikom namjeravanog ispuštanja živih genetski promijenjenih organizama u prirodu. Zakon cjelovito rješava problematiku uvoza, izvoza, uvođenja u okoliš, ograničene uporabe i stavljanje na tržište GMO-a i proizvoda od GMO-a.
Zakon regulira i zaštitu minerala i fosila, te postupanje prilikom otkrivanja novih nalazišta.
U području zaštite prirodnih vrijednosti također ima novosti. Uvodi se kategorija regionalnog parka kojim se upravlja na županijskoj razini. Od novosti može se spomenuti i obveza provođenja postupka javnog uvida prilikom proglašavanja novih zaštićenih područja, te obveza izrade planova upravljanja za zaštićena područja prema međunarodno prihvaćenoj metodologiji.
Znatno se pojačava uloga javnosti te regulira suradnja i uloga NVU-a u zaštiti prirode. Propisuje se inventarizacija i praćenje stanja pojedinih sastavnica biološke i krajobrazne raznolikosti, te utvrđivanje popisa ugroženih vrsta i staništa (crvene liste).
Značajna novost je i razdvajanje stručnih i upravnih poslova zaštite prirode, te osnivanje Državnog Zavoda za zaštitu prirode Republike Hrvatske za obavljanje stručnih poslova zaštite prirode.
Download Zakona o zaštiti prirode |
|
|
