|
|
|
Sveeuropska mreža
PEEN je program za očuvanje biološke raznolikosti Europe koji se temelji na ekološkim načelima, dopuštajući istovremeno ljudski utjecaj i korištenje krajobraza.
Sveeuropska ekološka mreža uključuje zaštićena područja, ali sagledava i dodatnu dimenziju – raspoređenost zaštićenih područja u prostoru i njihovu ukupnu funkcionalnost u zaštiti prirode.
I u zemljama koje najviše polažu na zaštitu prirode, postotak površine zaštićenih područja pod ograničavajućim režimom zaštite ne prelazi nekoliko postotaka ukupnoga teritorija. Iako se redovito radi o najvrijednijim prirodnim predjelima, oni su poput otoka u oceanu preostaloga prostora izloženog intenzivnom utjecaju ljudskih djelatnosti. Ukoliko se i u tim prostorima ne osigura očuvanje ukupne biološke raznolikosti i ne utvrdi cijela mreža manjih staništa i njihova međusobna povezanost prirodnim ‘koridorima’, priroda dugoročno nema perspektive.
Sveeuropska ekološka mreža trebala bi prema dogovoru zemalja koje sudjeluju u njezinoj izradi, biti ustanovljena do 2008.godine. Njezina je svrha osigurati dugoročno očuvanje ekoloških sustava, staništa, vrsta i krajobraza od europske važnosti. Središnje jezgre (core zones), koje uglavnom sačinjavaju NATURA 2000 i Emerald područja moraju uključivati dovoljno prostrana staništa da osiguraju očuvanje vrsta. Ekološka mreža mora pružiti i dovoljno mogućnosti za disperziju i selidbu životinja, što se postiže osiguranjem tzv. koridora (corridors) koji povezuju središnje jezgre. Osim toga, oko ključnih područja važno je osigurati prijelazne zone (buffer zones) zaštite od mogućih negativnih utjecaja, poput onečišćenja ili melioracija. U nekim slučajevima potrebno je obnoviti oštećena staništa ili predvidjeti tzv. područja obnove (restoration areas) u kojima je nužno poboljšati ekološke uvjete.
Na konferenciji ministara za okoliš održanoj 2003. u Kijevu, donesena je Rezolucija o biološkoj raznolikosti koja postavlja slijedeće ciljeve:
- utvrditi i kartirati sva područja jezgri PEEN-a od visoke ekološke važnosti, te područja obnove, koridore i prijelazne zone do 2006. godine
- prikladno zaštititi sva područja jezgri do 2008. godine
Središnje jezgre čine osnovu ekološke mreže. To su područja od posebne važnosti za zaštitu prirode koja u idealnom slučaju sadrže:
- značajan broj predstavnika prirodnih i poluprirodnih stanišnih tipova karakterističnih za Europu duž njihovog tradicionalnog područja rasprostranjenosti;
- za opstanak sposobne populacije europski značajnih vrsta;
- prirodne procese neophodne za opstanak staništa i populacija;
- krajobraze od europske važnosti.
Središnje jezgre zavrjeđuju poseban status zaštite koji se može osigurati na dva načina. Postojeći međunarodni instrumenti zaštite uključuju Bernsku konvenciju, EU direktive, Ramsarsku konvenciju, Konvenciju o svjetskoj baštini i SPAMI Protokol Barcelonske konvencije. Upisivanjem pojedinih područja na odgovarajuće popise spomenutih konvencija, ona stječu međunarodnu zaštitu kroz propisane mehanizme. Druga je mogućnost zaštititi prostor središnje jezgre nekim domaćim mehanizmom, koji može biti zakonska zaštita, dobrovoljni sporazumi s vlasnicima zemljišta, financijska pomoć organizaciji koja upravlja područjem i slično.
Koridori – Što su rascjepkanija preostala očuvana staništa, to je izraženija potreba njihova međusobnoga povezivanja, kako bi lokalne populacije mogle komunicirati i migrirati između postojećih središnjih zona. Razumije se da jedan tip koridora nema istu funkciju za sve vrste. Rijeke su koridori za ribe, ali za neke vrste predstavljaju barijeru. Za kretanje velikih zvijeri (medvjed, vuk, ris) koridori su prostrani šumski kompleksi, za ptice selice to je dovoljno gusti niz staništa koja služe kao postaje tijekom selidbe (tzv. stepping stones), za neke vrste otvorenijih prostora to mogu biti potezi živica u intenzivno obrađivanom poljoprivrednom krajobrazu. Tek zastupljenošću raznolikih tipova koridora postiže se potpunost i funkcionalnost ekološke mreže.
Prijelazne zone služe ublažavanju negativnih utjecaja koji dolaze izvan središnjih jezgri (onečišćenje zraka, buka od prometa, isušivanje okolnog zemljišta). Veličinu i granice prijelazne zone potrebno je odrediti ovisno o osjetljivosti svakog pojedinog područja na promjene u uvjetima okoliša, te o jačini postojećih negativnih utjecaja.
Područja obnove – U slučajevima kada je rascjepkanost staništa tako velika da je onemogućeno funkcioniranje ekološkog sustava kao cjeline, ili ugrožen opsatanak populacija, potrebno je u nekim područjima predvidjeti obnavljanje degradiranih staništa. Brojne europske zemlje već imaju bogata iskustva u ovakvim zahvatima, naročito vezano uz rijeke, močvare i šume.
POSTOJEĆI PROGRAMI USMJERENI NA USPOSTAVU SVEEUROPSKE EKOLOŠKE MREŽE
Indikativna karta Sveeuropske ekološke mreže
Europski centar za zaštitu prirode – ECNC, krajem 2001.godine dovršio je indikativnu kartu Sveeuropske ekološke mrežeza srednju i istočnu Europu u mjerilu 1: 2.500.000. Indikativna karta bi trebala poslužiti kao osnova za zajedničku strategiju razvoja novih gospodarskih aktivnosti koje su u skladu sa zaštitom prirode (očuvanje voda, ekološki turizam, infrastruktura usklađena s okolišem). 2003. godine započela je izrada Indikativne karte Sveeuropske ekološke mreže za Jugoistočnu Europu u koju je uključena i Hrvatska. |
|
|
