|
|
|
Staništa
Odabir područja koja su potencijalni dijelovi ekološke mreže temelji se u najvećoj mjeri na analizi podataka o rasprostranjenosti ugroženih vrsta i staništa.
Što je stanište?
Stanište je kao pojam u zaštiti prirode definiran relevantnim međunarodnim i domaćim propisima i dokumentima.
Zakon o zaštiti prirode (NN br. 162/03):
Stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica ekološkog sustava, određena geografskim, abiotičkim i biotičkim svojstvima; sva staništa iste vrste čine jedan stanišni tip.
EU Direktiva o staništima:
razlikuje tzv. prirodna staništa kao primarno područje interesa zaštite prirode. Za ugrožene stanišne tipove potrebno je izdvojiti dovoljno gustu i funkcionalnu mrežu važnih lokaliteta.
prirodna staništa su kopnena ili vodena područja koja se razlikuju prema geografskim, abiotičkim i biotičkim obilježjima, bilo da su potpuno prirodna ili poluprirodna;
Zaštita prirode sagledava stanišne tipove kao objekt zaštite. Za svaki ugroženi stanišni tip nužno je očuvati dovoljno gustu mrežu lokaliteta koji ga sadrže, a to se osmišljava u sustavu ekološke mreže. Kako bi se takva mreža mogla osmisliti, stanišni tipovi se kartiraju te se analizira njihovo stanje u prostoru i utvrđuju potrebne mjere zaštite. Karta staništa temeljna je podloga za analizu prilikom kreiranja ekološke mreže.
Stanišni tip (habitat type) je skup prostornih jedinica koje se mogu smatrati istovrsnim staništima, prostorno razdvojenih ali dovoljno sličnih po svojim abiotičkim uvjetima, fizionomiji, sastavu biljnih i životinjskih zajednica, koje imaju sličnu ulogu sa stanovišta zaštite prirode.
Stanišni tipovi opisuju se u okviru sustava klasifikacije staništa. Danas u Europi postoji nekoliko takvih klasifikacijskih sustava, a pojedine zemlje donose i svoje nacionalne klasifikacije koje ističu posebnosti na njihovom teritoriju.
Prikaz razvoja klasifikacije staništa u Europi:
Klasifikacija staništa u Europi razvija se već dvadesetak godina, prvenstveno kroz programe Europske komisije i Vijeća Europe.
- 1980-te godine - Direktiva o pticama: Za potrebe donošenja Birds Directive u okviru Europske zajednice, početkom 1980-tih prihvaćena je tipologija dvoznamenkastog označavanja stanišnih jedinica: two-digit level habitats units
- 1991. - CORINE-Biotopes – ova klasifikacija korištena je za CORINE-Biotopes projekt Komisije EC koji je započeo 1985.g., a imao je za cilj da tadašnjih 12 zemalja članica EC po jednakim kriterijima odaberu područja važna za zaštitu prirode (SCI – Sites of Community Importance). Objavljen je priručnik (CORINE –Biotopes Manual) u kojem su uz kategorije stanišnih tipova dodani njihovi opisi. Metodologija je uključivala pregledavanje literature, opsežni terenski rad, izradu fotodokumentacije o staništima i pripadajućoj flori i fauni. Osigurana je kompatibilnost s drugim europskim projektima koji su bili u tijeku:
- Classification of European Ecosystems (J.M.Gehu, Council of Europe);
- Carte de la vegetation naturelle des Etats membres des Communnautes europeennes et du Conseil de l' Europe (prof. Noirfalise)
- PHYSIS baza podataka o staništima – nakon objavljivanja CORINE-Biotopes Manual, načinjena je baza podataka PHYSIS u Institut Royal des Sciences Naturelles de Belgique
Klasifikacija se dalje razvijala (Devillers i Devillers-Terschuren), naročito kategorije CAVES (u suradnji s M.Oltean i njegovim timom) i MARINE HABITATS (stručnjaci projekta BIOMAR)
Proširenje popisa na Srednju i sjevernu Europu – kroz projekte CORINE Phare početkom 1990-tih razrađena je klasifikacija za Poljsku, Češku, Slovačku, Mađarsku, Rumunjsku i Bugarsku, a suradnjom sa skandinavskim stručnjacima i za Island, Norvešku, Švedski i Finsku.
- Klasifikacija stanišnih tipova Palearktika- P.Devillers i J.Devillers-Terschuren načinili su prvu verziju 1994., a onda je dopunili 1996. godine. Ova je klasifikacija objavljena na:
PHYSIS klasifikacija
- Izvadak iz PHYSIS baze za Hrvatsku – P.Devillers i J.Devillers-Terschuren priredili su 2001. u okviru projekta Vijeća Europe izvatke iz baze za nekoliko zemalja, među njima i za Hrvatsku. Ovakav prijedlog klasifikacije stanišnih tipova za Hrvatsku dostavljen je preko Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja na uvid i reviziju, koja je učinjena od strane kompetentnih znanstvenika u okviru projekta Kartiranje staništa Republike Hrvatske. Primjedbe i prijedlozi domaćih znanstvenika, koji su se naročito odnosili na potrebu dopunjavanja klasa morskih i podzemnih staništa, razmotrene i većim dijelom ugrađene u novu verziju: Application and development of the Palaearctic habitat classification in the course of the setting up of the Emerald Project – Croatia – 2002-2003 Revision (Dokument Vijeća Europe T-PVS/Emerald (2003) 14 od 24.rujna 2003.godine).
- EUNIS HABITATS CLASSIFICATION – nositelj izrade ove klasifikacije je Europska agencija za okoliš/Europski tematski centar za zaštitu prirode i biološku raznolikost (EEA/ETC NPB), tj. jedan od partnera koji ga čine- Centre for Ecology and Hydrology, UK.
Načinjen je prijedlog nove klasifikacije koja je nastala nadogradnjom na PHYSIS Klasifikaciju stanišnih tipova Palearktika, njezinim restrukturiranjem i uvođenjem kriterija za identifikaciju staništa ('ključ') za prve tri hijerarhijske razine. Najveće promjene odnose se na morska staništa – dodan je veliki broj novih jedinica koje su se razvile kroz konvencije o moru (Barcelona i Helcom), kroz suradnju s OSPAR konvencijom i Međunarodnim vijećem za istraživanje mora (ICES). Dodana je i nova kategorija Habitat complexes – stanišni kompleksi.
EUNIS klasifikacija je pan-europska, a kompatibilnost s drugim relevantnim klasifikacijama osigurana je uključivanjem određenih oznaka (P, B, M i H) uz brojčani kod svakoga staništa.
Istovremeno s razvijanjem klasifikacije, izrađuje se i parametar database koja uključuje:
Referentne sustave za klimu, tlo, kakvoću vode, vegetaciju, fiziografske elemente, te karakteristične ili dominantne biljne i životinjske vrste.
Najnovija verzija je iz veljače 2002. Cjelokupna klasifikacija, kriteriji, opisi svih kategorija i veze prema drugim klasifikacijama objavljene su na:
EUNIS klasifikacija
- Nacionalna klasifikacija staništa Hrvatske
Europske klasifikacije ne sadrže brojne specifičnosti staništa u Hrvatskoj, posebice one vezane uz krška podzemna te morska staništa. 2004.godine u okviru projekta Kartiranje staništa RH kojega je provela tvrtka OIKON d.o.o., Institut za primijenjenu ekologiju, uz suradnju brojnih znanstvenika razvijena je nova Nacionalna klasifikacija staništa (NKS) koja se predlaže za korištenje u Hrvatskoj. Posebnim ključevima za pretvaranje jedne tipologije staništa u drugu moguće je u svakom trenutku konvertirati nacionalnu klasifikaciju u bilo koji europski standard.
 |
|
;)
